Tranzicijski planovi – ključni alat za klimatsku otpornost i održivo poslovanje

U posljednje vrijeme jedno od najčešćih pitanja na ESG Akademiji odnosilo se na tranzicijske planove – što zapravo predstavljaju, kako ih pripremiti i na koji način mogu doprinijeti održivom poslovanju. Tema je posebno aktualna s obzirom na nove regulatorne zahtjeve i pojačan fokus poduzeća na klimatsku otpornost i dekarbonizaciju.

Upravo zato odlučili smo se detaljnije pozabaviti ovom temom i razgovarati s Ivanom Sečanj, konzultanticom za održivo poslovanje, koja nam je objasnila zašto su tranzicijski planovi ključni alat klimatske tranzicije, što bi svako poduzeće trebalo uključiti u svoj plan te kako ih povezati s europskim i globalnim okvirima.

Što su tranzicijski planovi i zašto su važni?

Najjednostavnije rečeno, tranzicijski plan je alat koji pomaže poduzeću da dosegne svoje ciljeve dekarbonizacije, a koje si je zadao kako bi dosegao regulatorne ciljeve.

Tranzicijski plan služi kao praktičan instrument koji usmjerava poduzeće prema smanjenju postojećih emisija stakleničkih plinova. Osim što omogućuje strateško planiranje poslovnog razvoja u skladu s nacionalnim, europskim i globalnim okvirima, tranzicijski plan osigurava i transparentnost prema dionicima te pokazuje ozbiljan pristup održivom razvoju.

Što poduzeća trebaju uključiti u svoj tranzicijski plan?

Polazište svakog kvalitetnog tranzicijskog plana je inventar stakleničkih plinova, odnosno precizno utvrđeni svi izvori emisija u okviru opsega 1, 2 i 3.

Na temelju tih podataka postavljaju se realni, mjerljivi i dosežni ciljevi dekarbonizacije. Zatim slijedi definiranje konkretnih mjera i pokazatelja uspješnosti (KPI-eva), analiza rizika te procjena potrebnih resursa i mehanizama praćenja i izvještavanja.

Metodologije i okviri koje koriste financijske institucije

Postoje smjernice, metodologije, priručnici od različitih tijela koji ovisno o svojoj nadležnosti imaju fokus na određene segmente. Trenutno najrelevantniji međunarodni okvira koji se koristi, posebno u financijskom sektoru i među investitorima, je TPT (Transition Plan Taskforce). To je britanski okvir koji definira strukturu, principe i kriterije za vjerodostojne i investitorima relevantne tranzicijske planove. TPT se nadovezuje na TCFD preporuke i usklađen je s ESRS-om, pružajući smjernice kako oblikovati planove koji su relevantni za investitore i financijske institucije.

Ključni koraci i referentna godina

Uspješan plan počinje jasnim razumijevanjem izvora emisija i postavljanjem ostvarivih ciljeva. Ciljevi ne smiju biti samo ambiciozni na papiru – moraju biti provedivi bez ugrožavanja poslovanja. Referentna godina, obično posljednja za koju postoje potpuni podaci o emisijama, omogućuje usporedbu napretka i transparentno praćenje rezultata.

Primjeri iz prakse: Unilever

Kao primjer dobrog tranzicijskog plana Sečanj ističe Unilever, koji je 2024. objavio Climate Transition Action Plan s ciljem smanjenja emisija za 42 % do 2030.
„Unilever provodi elektrifikaciju toplinskih procesa i planira potpuno zamijeniti HFC rashladne plinove. Posebno je zanimljivo njihovo djelovanje u opsegu 3, gdje kroz regenerativne poljoprivredne prakse i suradnju s dobavljačima ostvaruju konkretna smanjenja emisija u cijelom lancu vrijednosti,“ pojašnjava.

Uloga Omnibus I i II u kontekstu tranzicijskih planova

Omnibus I donosi dodatno vrijeme za razvoj planova, dok Omnibus II olakšava izvještavanje i omogućuje prikaz djelomične usklađenosti. Zajedno s inicijativama poput Clean Industrial Deala i proširenim InvestEU instrumentima, ovi propisi pretvaraju tranzicijske planove iz administrativne obveze u strateški, financijski poduprt alat klimatske tranzicije.

Pogled unaprijed

Vidimo kako se poduzeća sve više profesionaliziraju u pristupu dekarbonizaciji. Tranzicijski planovi ne samo da smanjuju emisije, već postaju i temelj za financiranje klimatskih ulaganja – pretvarajući održivost u konkurentsku prednost. Ovi planovi potiču strateške promjene u emisijama u sva tri opsega, ali i dublju transformaciju lanca vrijednosti, čime se smanjuje ukupni ugljični otisak poduzeća. Osim što predstavljaju temelj za ispunjavanje regulatornih zahtjeva, tranzicijski planovi sve češće imaju i financijsku dimenziju. Jasno definirane mjere, ciljevi i pokazatelji uspješnosti omogućuju poduzećima da svoje planove pretvore u konkretne investicijske prilike – kroz pristup kreditnim linijama, zelenim obveznicama ili drugim oblicima financiranja dekarbonizacijskih projekata.

Na taj način tranzicijski plan prelazi iz administrativne obveze u strateški dokument koji jača otpornost poslovanja, povećava povjerenje dionika i dugoročno doprinosi konkurentnosti poduzeća u zelenoj ekonomiji.