Što je zapravo ESG i zašto je važan?
ESG predstavlja okvir koji se upotrebljava u analizi ulaganja i korporativnom izvještavanju pomažući dionicima razumjeti kako organizacija upravlja rizicima i prilikama u vezi s pitanjima održivosti. ESG pruža sveobuhvatni pogled na održivost, naglašavajući da se ona ne odnosi samo na okolišna pitanja. Iako se pojam ESG često upotrebljava u kontekstu ulaganja, uključeni dionici nisu samo investitori već i kupci, dobavljači, zaposlenici i šira javnost, koji su sve više zainteresi– rani za održivost operacija poduzeća.
Koncept održivosti, koji je širi i sveobuhvatniji od ESG-a, prvi put jasno je definiran u izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj (Bruntland komisija) iz 1987. godine. Taj izvještaj opisuje održivost kao “razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe”. Ta je definicija postavila temelje za mnoge kasnije politike i prakse održivog razvoja.
Godine 1994. John Elkington primijenio je ovaj koncept na poslovanje u vidu termina trobilančnog pristupa (triple bottom line) raspravom o mjerenju poslovne uspješnosti kroz tri perspektive: ljude, planet i profit (3P). Kako je ova ideja postajala prihvaćena, dionici su počeli agresivnije zagovarati potrebu za većom korporativnom transparentnošću i odgovornošću prema navedenom pristupu.
Termin ESG prvi put službeno je uveden dokumentom Who Cares Wins iz 2004. godine, izrađenim pod vodstvom Ujedinjenih naroda. Njime se dodatno razrađuje održivost s fokusom na financijsko ulaganje u promjenjivom globalnom okružju naglašavajući integraciju ESG pitanja u financijske analize i investicijske odluke. Izvještaj, koji su podržale vodeće financijske institucije, jasno stavlja do znanja da upravljanje okolišnim, socijalnim i upravljačkim pitanjima direktno utječe na kvalitetu upravljanja poduzećima te njihovu sposobnost da uspješno konkuriraju, upra– vljaju rizicima i anticipiraju regulatorne promjene.
Značaj ESG-a zamjetno je porastao posljednjih godina prelazeći iz inicijalnoga koncepta u strukturirane i formalizirane prakse koje čine temelj modernog poslovanja. Ta transformacija kulminira uspostavom dobrovoljnih i u konačnici obveznih standarda izvještavanja o održivosti, koje poduzećima pruža strukturirani okvir za objave o svojim naporima i utjecajima u ovim ključnim područjima te nudi perspektivu pomoću koje šira zajednica − investitori, kupci, zaposlenici i regulatori − može procijeniti i usporediti predanost poduzeća održivosti i etičkim praksama te uspješnost upravljanja ESG rizicima, što jasno pokazuje da je vrijeme kada se uspjeh poslovanja mjerio samo financijskim rezultatima prošlo.