Omnibus I: rasterećenje administracije da – ali uz slabljenje fokusa?

Europski parlament potvrdio je 16. prosinca 2025. godine dogovor o paketu Omnibus I, kojim se značajno smanjuju obveze ESG izvješćivanja i dužne pažnje za poduzeća. Kao stručnjakinja u ESG centru, pozdravljam smanjenje administrativnog opterećenja, jasnije pragove i rasterećenje obveznika, osobito u kontekstu ograničenih kapaciteta poduzeća i sve većih regulatornih zahtjeva.

Istodobno, legitimno je postaviti pitanje gubi li se u tom procesu fokus na temeljni cilj – klimatsku neutralnost i održivu transformaciju gospodarstva.

Od pojednostavljenja prema sužavanju

Pojednostavljenje je bilo nužno. Smanjenje broja ESRS pokazatelja i jasnije razgraničenje obveznika imali su opravdanje. Međutim, aktualne izmjene idu korak dalje – opsežno se sužava krug obuhvaćenih poduzeća, a ključni alati, poput obveznih planova tranzicije, uklonjeni su iz regulatornog okvira.

Uz procjene da je obuhvat CSRD-a smanjen i do 90 %, sve se češće postavlja pitanje jesu li troškovi regulacije postali jedini kriterij, dok se dugoročne koristi održivosti – otpornost, inovacije i strateška konkurentnost – stavljaju u drugi plan.

Održivost i konkurentnost – lažna dilema?

Rasprava oko Omnibusa često se temeljila na pretpostavci da održivost ugrožava konkurentnost EU-a. Takav pristup riskira stvaranje suprotnog učinka. Poduzeća koja su već ozbiljno ulagale u CSRD i CSDDD sada preispituju vrijednost svoje proaktivnosti, a povjerenje u dosljednost regulatornog smjera EU-a vidljivo slabi.

U praksi to može značiti manje strateškog, a više reaktivnim pristupom održivosti, što dugoročno ne ide u prilog ni gospodarstvu ni klimatskim ciljevima.

Autorica: Martina Đopar, viša stručna suradnica