Koliko smo spremni i imamo li plan
Prilagodba više nije izbor. Europa se zagrijava dvostruko brže od svjetskog prosjeka, a Hrvatska je među posebno ranjivima.
Toplinski valovi, suše, požari i poplave više nisu scenarij daleke budućnosti. Hrvatska već osjeća posljedice klimatskih promjena, a pitanje koje je pred nama više nije samo kako smanjiti emisije, nego kako prilagoditi gradove, gospodarstvo i svakodnevni život uvjetima koji se mijenjaju.
Europa se zagrijava brže od ostatka svijeta
Prema najnovijoj procjeni Europske agencije za okoliš, objavljenoj 2026. godine, Europa se zagrijava otprilike dvostruko brže od globalnog prosjeka, dok ekstremne vrućine, suše, poplave i požari postaju sve ozbiljniji izazov. Problem nije samo u tome što klimatski rizici rastu, nego i u tome što se društva ne prilagođavaju dovoljno brzo.Za južnu Europu rizici su posebno izraženi. Visoke temperature i nedostatak vode istodobno ugrožavaju poljoprivredu, zdravlje ljudi i dostupnost vode, dok su požari sve veća prijetnja krajobrazima i naseljima. Hrvatska pritom nije puki promatrač. Kao dio Mediterana, jednog od klimatski najizloženijih područja Europe, suočava se s rastućim rizicima od toplinskih valova, suša, poplava i požara, a Europska agencija za okoliš svrstava je među države posebno ranjive na klimatske rizike.
Voda kao ključno pitanje budućnosti
Kad govorimo o klimatskim promjenama, često prvo pomislimo na temperaturu. No voda bi mogla postati jedno od ključnih pitanja budućnosti. Hrvatska se suočava s duljim i učestalijim sušnim razdobljima, a posljedice nisu ograničene samo na polja, manjak vode utječe na proizvodnju hrane, hidroenergiju, ekosustave, turizam i potrebe stanovništva. Europski podaci pokazuju koliko se problem širi: tijekom 2025. suša je zahvatila gotovo 930.000 četvornih kilometara teritorija Europe, a značajna područja poljoprivrednog zemljišta, travnjaka i šuma nisu se uspjela vratiti na uobičajene razine produktivnosti. Za Hrvatsku to znači da prilagodba poljoprivrede više nije pitanje budućnosti, nego sadašnjosti. Potrebni su učinkovitije navodnjavanje, bolje zadržavanje vode u tlu, otpornije sorte, očuvanje tla i promišljenije upravljanje vodnim resursima.
Gradovi na udaru vrućine
Klimatske promjene posebno se osjećaju u gradovima. Beton i asfalt tijekom toplinskih valova dodatno zagrijavaju urbana područja, dok nedostatak zelenila smanjuje prirodno hlađenje. Istodobno, ekstremne oborine mogu u kratkom vremenu opteretiti kanalizacijsku i oborinsku infrastrukturu. Zato je potrebno je prilagoditi gradove s više drveća, parkova i zelenih površina, manje nepotrebno betoniranih površina, bolje planiranje prostora, propusne površine koje omogućuju vodi da prodre u tlo te sustave za prikupljanje i zadržavanje oborinske vode. Takva rješenja imaju dvostruku korist, smanjuju rizik od poplava, a istodobno pomažu gradovima da se rashlade tijekom toplinskih valova.
Priobalje između požara i poplava
Ovogodišnja sezona pokazuje da problem nije samo pojedinačni požar: do 10. kolovoza u Hrvatskoj je zabilježeno 3.897 požara raslinja, pri čemu je opožareno 9.646 hektara. U odnosu na isto razdoblje 2025. godine, opožarena površina bila je veća za čak 75 posto.
No priobalje se istodobno mora pripremati i za drugu krajnost, velike količine oborina u vrlo kratkom vremenu. Nakon dugih sušnih razdoblja, intenzivne oborine mogu opteretiti sustave odvodnje, izazvati bujične poplave i oštetiti prometnu i komunalnu infrastrukturu. U tome je jedan od paradoksa klimatskih promjena: isto područje može se u jednom dijelu godine boriti s nedostatkom vode i požarima, a u drugom s viškom vode i poplavama.
Hrvatska ima plan. Pitanje je provedbe
Hrvatska je još 2020. usvojila Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. godine, s pogledom prema 2070. Strategija obuhvaća osam ključnih sektora, vodne resurse, poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, bioraznolikost, energetiku, turizam i zdravlje te predviđa 83 mjere prilagodbe. Posljednjih godina poduzimaju se i novi koraci. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pokrenulo je projekt uspostave središnje točke za koordiniranu provedbu politike prilagodbe klimatskim promjenama, za koji je osigurano gotovo sedam milijuna eura bespovratnih sredstava. Ključno je pitanje koliko će se brzo te mjere provoditi na terenu.
Možemo li se prilagoditi?
Možemo. Ali ne beskonačno brzo i ne bez ulaganja. Najnovija europska procjena upozorava da postojeće politike i mjere prilagodbe u mnogim područjima ne prate brzinu kojom klimatski rizici rastu. Za dio rizika potrebno je djelovati odmah, jer infrastruktura, prostorno planiranje i prirodni sustavi zahtijevaju godine, ponekad i desetljeća, da se promijene. Hrvatska pritom ima jednu važnu prednost: još uvijek može birati kako će se pripremiti. Može čekati da ekstremni događaj pokaže slabost sustava pa naknadno plaćati sanaciju ili može ulagati unaprijed u otpornije gradove, očuvanu prirodu, sigurniju vodu, održivu poljoprivredu i infrastrukturu koja može izdržati ono što dolazi. Klimatske promjene možda više nisu pitanje koje se može riješiti jednim potezom. Ali razina štete koju će one napraviti nije unaprijed određena. Hrvatska ne može sama zaustaviti globalno zagrijavanje ali može odlučiti koliko će biti ranjiva na njegove posljedice,. U konačnici, prilagodba klimatskim promjenama nije samo pitanje zaštite okoliša. To je pitanje kakvu Hrvatsku želimo ostaviti onima koji dolaze nakon nas – sigurniju, otporniju i sposobnu živjeti u uvjetima koji se mijenjaju.